DVA, TRI SLOVA O NOVOJ CESTI PREMA GROBLJU / Supetar 08.01.2014.
Osjetili smo potrebu ovo napisati
Kada smo se javno usprotivili pokretanju ideje o izgradnji nove ceste prema supetarskom groblju i devastaciji najljepše gradske uvale, svi su nam rekli da se borimo protiv vjetrenjača, da jedna mala Zaklada ne može sama protiv velikih moćnika i kompletne gradske vlasti, da nam je najpametnije odmah odustati i … da smo ovu bitku unaprijed izgubili.
Prva dva dana smo mislili da se radi o skrivenoj kameri. Hotel kaže da mu se ne sviđa što ljudi prolaze gradskim cestama kroz njegovo naselje, pa je odlučio kupiti veliku tamo-amo cestu, na njen kraj staviti još veće parkiralište i najveće okretište, pa sve to sa suzom u oku pokloniti najdražim Supetranima. Nek’ se nađe. Ali kuda s tolikom cesturinom? Nema druge nego je razvaliti ravno od restorana nizbrdo prema Banju, smotati dobro u krug oko cijele plaže, razgrnuti borove nek se vidi raskoš, stisnuti malo vilu rustiku, obavezno zaobići odbojkaško igralište i neki mauzolej ako se slučajno pojavi na putu, pa za kraj ograditi svakog kupača koji nema narukvicu. Samo pametno, da se ne bi sutra javila neka madr da joj je kar zgazilo čajld. Neka Grad sredi papire. Pogledom tražimo kameru.
Baš nakon noći u kojoj smo sanjali da je još jedan vijećnik dobio novi posao, krenuli i mi polako dopisom prema Gradu. Lijepo nas primili. Kao ljude. I mi počeli nježno. Pa ovo je važna odluka, pa mislimo da nema razloga za žurbu, pa dajte da razgovaramo, pa upoznajmo građane s ovom inicijativom, pa zatražimo prije mišljenje struke, pa napravimo javnu raspravu, pa uzmimo malo vremena i pokušajmo pronaći neko kvalitetnije rješenje. Napisao nama Grad Supetar na papiru s državnim grbom, klasom i urudžbenim brojem: Poštovani, od Svpetrvs hotela d.d. zaprimili smo pismo namjere i idejni projekt za izgradnju ceste do groblja, koje smo uvrstili na sjednicu Gradskog vijeća bla bla. Zatražili mi prema nekim konvencijama i zakonima o pravu na pristup informacijama da nam to pokažu. Ne damo vam pismo namjere. Evo vam idejni projekt napravljen u dalekom Svetom Križu Začretje. Stavljamo naočale i čitamo slovo po slovo. Naručitelj projekta: GRAD SUPETAR – Vlačica 5. Adio pameti.
Svpetrvs hoteli d.d. dostavili su Gradu Supetru idejni projekt koji je naručio Grad Supetar ????? Sad već molimo Boga da sve ovo bude samo skrivena kamera.
Žalosno je što se priča o novoj cesti prema groblju pojavila upravo u trenutku kada su se građani, prije nego što započne nova turistička sezona, sami počeli organizirati kako bi vlastitim sredstvima i dobrovoljnim radom obložili u kamen betonsku šetnjicu na Banju i time uljepšali svoj grad koji je u financijskim problemima. Neshvatljivo nam je da se pokretanje ideje o asfaltiranju glavne gradske plaže, u jednom turističkom mjestu kao što je Supetar, uopće može ozbiljno uzeti u razmatranje a kamoli usvojiti jednoglasnom odlukom svih vijećnika. Kao nevladinoj, nestranačkoj i neprofitnoj organizaciji jako nam smeta što se reakcija Zaklade na ovu odluku pokušava obojiti nekim političkim bojama ili prikazati kao napad na pojedinca, iako smo jasno i glasno, imenom i prezimenom, javno prozvali svaku stranku i svaku osobu koja sjedi u Gradskom vijeću Grada Supetra, bez obzira kojoj stranačkoj opciji pripada.
Stalno razmišljamo o razlozima zbog kojih bi se nekom normalnom žurilo stići do groblja? Kod nas se prema groblju putuje polako, jako polako. Put traje od sedamdeset do devedeset godina, a i malo duže ako se bokun prigodišći. Nogu pred nogu, od Vlačice prema Banju i Punti. Na tom putu želimo razmišljati o svojim najmilijima i prisjetiti se svakog trenutka koji smo proveli s njima. Želimo u mislima ponavljati riječi, dobri moj nono i najdraža moja nona, nadajući se da ćemo ih time prizvati u sjećanje i tako oteti zaboravu. Želimo da nas zaboli srce kada prođemo pored srušenih dasaka staroga Banja na kojem smo proveli djetinjstvo. Želimo da nam svaka šetnja do groblja bude jedan mali ritual u kojem postajemo svjesni vlastite smrtnosti i činjenice da dostojanstveno koračamo prema mjestu na kojem ćemo i sami jednog dana završiti.
Mi ne želimo ići na groblje tamo-amo cestom, pregaziti po putu Hansov luftmadrac u obliku dupina i zalomiti na ručnu nabrijanog Golfa tricu ispred groba pranone Kate.
Zaklada „Otok Brač – negdje između mora i zvijezda“ je samo ime za ljude, koje su njihovi stari naučili da Supetar nije mjesto na kojem zalazi sunce, već je Supetar mjesto koje je stvoreno za one koji u zalasku sunca znaju uživati. Zbog toga smo krenuli sami protiv svih. Ne znamo hoćemo li ovu bitku dobiti ili izgubiti, ali kakvi bi mi to ljudi bili kada se ne bi borili? 
Robert Barilla
Supetar, 08. siječnja 2014.
3
