SUTIVAN
Od svih bračkih naselja SUTIVAN ima najkraću udaljenost od Splita (svega 7 milja), pa je zbog toga dugo vremena bio prva odredišna točka na otoku. Povijest Sutivana započinje u antičko doba, o čemu svjedoče nalazi rimskih grobova na području Blata i Bunte, podvodni lokalitet u uvali Likva, te utemeljene predpostavka o postojanju gospodarske ville rustice. Prateći ustaljeni slijed razvoja mjesta na obali (villa rustica – ranokršćanska bazilika – predromanička crkva) pronađeni su ostaci velike bazilike Sv. Ivana iz VI. stoljeća, koja je imala trolisno svetište i predvorje, a jedna je od svega tri bazilike takvog tipa otkrivenih u Dalmaciji. Po ovoj bazilici mjesto je dobilo ime STIVAN i kao takvo navodi se u svim povijesnim ispravama, iako je kasnije umjetno podržano ime Sutivan koje Bračani nikada nisu prihvatili.
Predio pod imenom Stivan po prvi puta se spominje u latinskom tekstu “Bračkog razvoda” iz 1423. godine, a samo naselje Stivan osnovali su prebjezi iz Podgore (Ivanovići) oko 1477. godine i to u predjelu Mojstir (od grčkog monasterion) na kojem se nekada nalazio samostan Sv. Ivana. Kako su se Ivanovići istakli u borbi protiv Turaka, Venecija ih je darovala posjedima na Braču i priznala im plemićke povlastice. Splićanin Jakov Nadali – Božičević sagradio je 1505. godine utvrđenu palaču u dnu luke s Mletačkim lavom na pročelju, a preseljenjem nekih težačkih obitelji iz Donjeg Humca i osnivanjem samostalne župe 1579. godine od strane viziratora Augustina Valerija, mjesto se počinje naglo razvijati zahvaljujući poljoprivredi i pomorstvu. Velik broj stivanskih jedrenjaka trgovao je u to vrijeme po čitavom Sredozemlju. Tijekom XVII. stoljeća poljički doseljenik Janko Marijanović – Dražoević, poznat kao konte Janko, gradi utvrđeni kaštil na istočnom dijelu luke s balkonom prema moru i sunčan im satom na južnoj strani. Ubrzo se i splitski plemić, odvjetnik i pjesnik JEROLIM KAVANJIN (1641-1714.) umoran od grada i javnog života, povlači u Sutivan i gradi ljetnikovac baroknog stila (od 1690. do 1705. godine) u rodnom mjestu svoje majke, gdje piše najopširnije djelo starije hrvatske književnosti “Bogatstvo i uboštvo” s preko 32.000 stihova. Nad glavnim ulazom uklesao je latinsko geslo OSTIUM NON HOSTIUM (vrata samo prijateljima rastvorena), koje je vremenom postalo simbolom dobrodošlice u Sutivan.
