DOBRA KOB / SIJEČANJ 2014.
Zaklada “OTOK BRAČ – negdje između mora i zvijezda” ustupila je “Lovačkom društvu Brač” predmete i fotografije iz svoje arhive za potrebe članka o stogodišnjacima hrvatskog lovstva u magazinu “Dobra kob”, koji izlazi svakog mjeseca u izdanju “Slobodne Dalmacije”. Jako nas veseli početak suradnje s bračkim lovcima i prilika da prezentiramo još jedan mali dio bogate baštine svog otoka.
Stogodišnjaci hrvatskog lovstva (1)
“Lovačko Bračko društvo” (stari puni naziv) ili, puno kasnije, “Lovačko društvo otoka Brača” sa sjedištem u Supetru, utemeljeno je 7. ožujka 1912. godine. Nadležno državno tijelo tadašnje Kraljevine Italije potvrdilo je društvena pravila (statut) svojim upravnim aktom 30. studenoga 1912. godine pod registarskim brojem upisa VIII 250/92. Do ovoga podatka došli smo nakon višegodišnjeg strpljivog i upornog rada istraživačkog tima nacionalnog lovačkog magazina Dobra kob. U otkrivanju iznimno vrijednih podataka pomogli su nam djelatnici Državnog arhiva u Zadru. Ovim je otkrićem više od 200 organiziranih bračkih lovaca doznalo datum utemeljenja i upisa “Lovačkog Bračkog društva”, odnosno početak njegova rada, čime su, zapravo, argumentirano demantirane sporne činjenice o početku rada najstarije lovačke asocijacije na otoku, a o kojima su svoj sud iznosili mnogi povjesničari i prethodnici bez stvarnog uvida u arhivske podatke.
Kao što je razvidno iz djelovodnika o upisu, svrha osnivanja “Lovačkog Bračkog društva” bila je zaštita divljači ili, kako je navedeno, da se “zaštitom poradi zabrane lova odstranjuje svakovrstno nezakonito tamanjenje divljači“. “Lovačko Bračko društvo” okupljalo je 1912. godine u svojim redovima 82 lovca, uglavnom trgovce, težake, pastire, državne činovnike, poreznike i druge, dok je već 1913. godine njihov broj spao na 65 članova. U prvim godinama osnivanja bračke je lovce vodio Jerko Fertilio, nasljednik ugledne bračke obitelji, inače, kako piše u drugim dokumentima, posjednik, a ne savjetnik Mate Radonić, koji je bio njegov dopredsjednik. Brački su kroničari u popisu voditelja društva napravili veliku pogrešku. U vrijeme predsjednikovanja Jerka Fertilia, prema povijesnim podacima, dopredsjednik je bio Andrija Definis, tajničke je poslove obnašao Božo Dujmović, blagajnici su bili Vjekoslav Novoty i Ferdo pl. Mazarelli, a knjižničar je bio Marko Pelicarić.
Ovim i ovakvim redoslijedom demantira se tvrdnja starijih autora o ustrojstvu uprave “Lovačkog Bračkog društva”. Kroničari su, naime, navodili za tajnika sudskog oficijala Jakova Razmilića, a carinika Aćima Kečkemeta za knjižničara. U Nadzorni odbor izabrani su posjednik Jerko Dubravčić i zemljoradnik Josip Brkljača. Stariji pisci koji su se bavili poviješću “Lovačkog Bračkog društva” netočno su i pogrešno tvrdili kako je “točan nadnevak osnutka Društva nepoznat”, te da “nemaju dokaza da je proveden zakonski postupak kod nadležnih vlasti u Zadru, a to je odobrenje Pravilnika Društva i ostalih radnji neophodnih za ustrojstvo Društva …” Kroničari koji su se bez dokaza upustili u opisivanje osnivanja i ustroja “Lovačkog Bračkog društva”, poglavito njegove povijesti, preuzeli su kao prvi dokaz o postojanju društva članak /objavu u splitskom listu Sloboda iz 1913. godine pod naslovom Zabrana lova kao dokument o početku rada bračkih lovaca. U tom je članku uprava napisala: “Upozoravaju se strani lovci da je veći dio općina, posjednika i težaka pismeno ustupilo pravo lova po njihovim zemljama isključivo članovima društva. Obzirom na to, kao i na okolnost da je pučanstvo ogorčeno na strane lovce, koji bezobzirno počinjanju ogromne štete po tuđim zemljama i uništavaju divljač, potpisana uprava ovim obznanjuje iste lovce da im je na Braču strogo zabranjeno loviti. Prekršitelji biti će prijavljeni sudu ili općini radi stroge kazne. UPRAVA BRAČKOG LOVAČKOG DRUŠTVA, Supetar, 28. listopada 1913.” Prvi predsjednik “Lovačkog bračkog društva” bio je Jerko Fertilio.
Piše: DAVOR MARTIĆ / Fotografija: ZAKLADA “OTOK BRAČ – NEGDJE IZMEĐU MORA I ZVIJEZDA” i kolekcija LUKA DRAGIČEVIĆ PARADER
2
