DONACIJA / Supetar 09.10.2013.
Ivo Petrović Michelangelo donirao sliku “Jedra”
Slikar IVO PETROVIĆ MICHELANGELO iz svog je bogatog opusa donirao Zakladi “OTOK BRAČ – negdje između mora i zvijezda” sliku JEDRA (2007. godina / ulje na papiru) i mapu s dvadesetak svojih radova. Ugostio nas je u svom domu i kazao: “Jako mi se sviđa sve ovo što radite. Impresioniran sam idejama, kvalitetom, energijom i iskrenom ljubavlju prema našem Braču, koja zrači toliko snažno da se jednostavno mora osjetiti. Sve što ste pokrenuli i napravili neki su novi standardi na otoku, to je … prava umjetnost. Od srca čestitam i zahvaljujem.”
Posebno nas veseli što je donirana slika na kojoj su prikazana jedra, jer je upravo po jedrima Ivo Petrović Michelangelo postao prepoznatljiv u svom stvaralaštvu, koje traje već preko pola stoljeća. Velikan hrvatskog glumišta FABIJAN ŠOVAGOVIĆ o njima kaže: “Michelangelovim jedrima se ne jedri, ali ako ste ukrcani na njih, upisani ste u vječnost.”
Miljenko Smoje o supetarskom Mikelanđelotu (1988. godina)
Moja pridika s ovega pulpika govorit će o našem Ivanu Petroviću – Mikelanđelotu, odnosno govorit će o Braču. A to je ista tema. Govorit o Braču to je govorit o Mikelanđelu, govorit o Mikelanđelu to je govorit o Braču. Jedan bez drugoga ne moredu. Otok i čovik – to je ka brod i posada koji su zajedno kroz bonace i kroz nevere. Brač je osta isti, a i moj prijatelj Mikelanđelo se srićon ni promini. Iste kvadre pituraje pinelima i kolurima piva istu pismu Braču i miluje pinelima iste kuće, skalinade, balature, maslinade, iste brode i jidra, isto. Sbonacano oli sneverano more. Ka šta čarčoj piva istu himnu suncu, dok ne pukne, tako i umjetnik piva svoju istu kantinelu svome otoku.
Brač i Mikelanđelo su ista tema. Trista puti sam do sada reka i napisa da je više Grčke, stare, mitske, literarne na Braču nego u Grčkoj. U braškin šuman, uz pastire ja virujen da i danas živedu satiri koji jemadu roščiće i repiće i još na Braču živedu Dionizije i Herkules grčki, pije se vino, suhozidi se dižu, vinogradi krčidu, kamen kleše, janjci vrtidu, srdele pečedu a mudri filozofi Sokrati i Platoni mudrijadu, životu se veselidu i patidu i godidu i uvik vječna pitanja postavljadu: šta je život? Di to gremo? Zašto smo stvoreni?
Došla je grupa slikara iz Amerike sa svojin profešurom i svi učenici i profešur slikali su Mikelanđelov portret. Zašto baš njega? Zato što su oni u njemu vidili isto ono što ja vidin, o čemu sad govorin. Stoga, dragi Bračani, čuvajte svog Mikelanđela, a usput i njegove žedne prijatelje.
Ivo Petrović Michelangelo o jedrima
“Vidite, ja u idru vidim čovika, jer to idro gordo, široko i visoko, ponosito odolijeva vitru, neverama, fortunalu. Ja sam naslika na stotine idri i svi su različiti, ka i judi. Puno vrimena to jidro bilo je život i jedina veza otoka s kopnom. I koji je to samo bi gušt, koliko je tu uzvišenosti, lipote, koji je to samo bi veličanstveni prizor kad se to jidro napuni vitrom, a judi ga na rivi iščekuju. Dokli god budem moga držat pinel u ruci ja ću slikat idra.”
1
