SLOBODNA DALMACIJA / NEDJELJA 28.06.2009.
ŠKOJ I PO – ROBERT BARILLA NAPRAVIO JE NAJVEĆU HRVATSKU MONOGRAFIJU I POSVETIO JE VOLJENOM OTOKU
Monografija “Otok Brač – negdje između mora i zvijezda” u kožnom, rukom rađenom uvezu i s metalnim okovima, od 1200 stranica, s tri i po tisuće fotografija, kilometrima tekstova… Najveći dalmatinski otok dobiva ono što je i zaslužio – najveću hrvatsku monografiju! Tek kad je popizaš, postaneš svjestan što je izveo Robert Barilla; to je golema knjiga u kožnom, rukom rađenom uvezu i s metalnim okovima, od 1200 stranica, s tri i po tisuće fotografija, kilometrima tekstova, gotovo šest kila svega što se tiče škoja. Povijest, kultura, tradicija, iseljeništvo, etnografija, religija, arheološki lokaliteti, podmorje, jezik, glazba, arhitektura, gospodarstvo, biljni i životinjski svijet, sve do narodnih predaja i legendi, sa samo jednom zajedničkom točkom usidrenom između mora i zvijezda – Bračem. Stajalo je Robija to šest godina leta, penjanja, spuštanja, ronjenja, istraživanja, hodanja, voženja, veslanja, bez ikakve naknade, sponzorstva, projekata… Iz čiste ljubavi za škoj nastala je bračka Biblija!
– Tako su je nazvali brački svećenici, moram priznati da sam ponosan na taj atribut, iako mi ni izdaleka to nije bila namjera kad sam započinjao. Moja je majka Bračanka, i na svojim čestim boravcima u Supetru pomalo sam upoznavao otok. Odlučio sam objaviti monografiju o Braču kakav ljudi ne vide. No, malo mi je sve izmaklo kontroli, a rezultat je ovo – objašnjava Barilla, direktor splitske reklamne agencije Press Media, nekadašnji glavni i odgovorni urednik Radio Brača i direktor jednog od prvih sajmova nautike Croatia Boat Show.
U odjeljak s motivima dodaje kako mu je za dvadesetak godina života u Zagrebu nabotila čežnja za dragim otokom, a kad čovjek “infiša” u jednu priču, onda ga je nemoguće spriječiti da napravi i svakakve mirakule.
PALOC (odlomak) – Zemlja na kojoj je sagrađena kuća Marka Sile pripadala je obitelji Vuković, koja je brojala šestero braće, tri svećenika i tri pomorska kapetana. Trgovali su oni čitavim Mediteranom, te se napokon odlučili oženiti s tri Španjolke i sagraditi im veliku kuću, Paloc, na svojoj zemlji, upravo tamo gdje se nalazila Markova kuća. Ponudila su braća Marku veliki novac za otkup, ali Marko kuću nije želio prodavati. Angažirali su Vukovići tadašnjeg načelnika Vužića, da im pomogne u posredovanju, ali se Marko posvađao s načelnikom i zaprijetio mu smrću, te je zbog straha od odmazde morao pobjeći u Dubrovačku republiku. Braća Vuković započela su gradnju oko Markove kuće, koju su kasnije planirali srušiti. Kada je Marko to dočuo, vratio se u Bol i pod zidove palače postavio dinamit, ali su ga u miniranju spriječili žandari i ponovo natjerali u bijeg. Vukovići su nastavili gradnju, podigli tri kata i još je samo trebalo postaviti podove i krov, pa su otputovali u Mletke po drvenu građu. Nakrcali su brod i krenuli nazad prema Bolu, ali ih na povratku uhvati veliko nevrijeme i potopi brod, a od posade se nitko nije spasio. Kako ni jedan od šestero braće nije imao djece, ugasio se rod Vukovićevih, a Marko Sila se nekoliko godina nakon toga vratio živjeti u svoju kuću.
– Obilazak počinje u Supetru, a završava u Murvici. Svih 25 bračkih mista dobilo je po pedesetak stranica, plus Vidova gora kroz koju se prikazuje biljni i životinjski svijet. A surađivao sam sa stručnjacima na svim područjima, arheolozima, povjesničarima, jezikoslovcima, etnolozima, teolozima, prirodoslovcima, speleolozima, roniocima, sa svakim tko je mogao znati neki detalj o otoku. Tekstove su pisali ljudi iz svakog mjesta jer držim kako oni to mogu najbolje, a imali smo zajednički koncept, tako da je sve usklađeno. Ipak, više od svih arhiva i knjiga koje sam izlistao, Brač su mi otkrili njegovi ljudi. To je bilo čudesno iskustvo. Trebalo je znati kako s njima pričati, raspitati se za stvar koja te zanima, polako sjesti za stol, obidvat, popit, odmorit se. Onda slijedi prijedlog: “Ja ću te odvest!” I nikad me nitko kroz sve vrijeme nije odbio. Što je najljepše, u tim dugim pričama čuješ za deset novih tragova. Osam možda i neće biti atraktivnih, ali ona dva će te šokirat – priča Robert, kojemu je bolski umjetnik Ivica Jakšić Čokrić Puko na početku razgovora postavio vrlo ozviljno pitanje:”Dobro, aj ti meni reci o Braču nešto što ja ne znan?”
– Odgovor je morao biti precizan, pa ga je i dobio: “Vidija sam jučer barba Antuka kako bere trišnje. Da mi je kesu trišanj i reka da pozdravim mamu!” To je bila ulaznica za Puka – smije se Robert, koji je posebnu pažnju posvetio interijeru gospodskih kuća što kriju nevjerojatne prizore: oslikane stropove, stari namještaj, stare fotografije … A to su samo rijetki otočki gosti uspjeli vidjeti.
– Izleti su bili prekrasni, a veliki dio posla odradio sam u zadarskom, splitskom, dubrovačkom i biskupskom arhivu, Arheološkom muzeju, Konzervatorskom zavodu, Zavičajnom muzeju, prelistavao Bračke zbornike, obilazio turističke zajednice … Prikupljeno je preko 110 tisuća fotografija, mapa i dokumenata. Ali ostat će mi u srcu suradnja s ljudima; dio fotografija ustupili su mi Božo Vukičević, Damir Hoyka, Neven Šerić, Stanko Karaman, Luka Dragičević, Lorenco Marović … a kartu Brača koja će biti priložena knjizi darovala mi je NASA! Pisao sam im i dobio satelitski prikaz na kojemu smo onda ucrtavali mjesta, vale, lokalitete … Bili su oduševljeni kad sam im poslao priču o kiparu Lovri Jakšiću iz Donjeg Humca, koji je na dan slijetanja Apolla na Mjesec uzeo sina Dražena za ruku, odveo ga na Vele Rede, pa u živu stinu uklesao da su na taj dan ljudi sletili na Misec – navodi Barilla, kojeg je na kraju bračkih skitnji iznenadilo podzemlje, jame i špilje. Priča o Zvirju na istočnoj strani otoka, podzemnoj akumulaciji koja je tolika da se dolje može spustiti gumenjak i – ploviti kroz kanale.
– Mladi speleolozi iz društva Profunda poveli su me jamu u jednom od maslinika pored Povalja, a izvana se vidi samo kružni otvor, tek nešto širi od ramena. Nešto niže otvor se tek neznatno širi i slijedi spuštanje po vertikali jedno trideset metara. Mislili smo da su prekrasni oblici koje smo sretali prilikom spuštanja naznaka onog što nas očekuje, ali kad smo stigli u podzemnu dvoranu, doslovno mi je iskočio zrak iz pluća! Činilo mi se da se svaki spiljski ukras koji postoji na svijetu nalazi u Povaljskoj ljepotici; tisuće stalaktita, stalagmita, rijetkih heliktita, kamenih zavjesa, tankih cjevčica zvanih špageti koje su početna faza oblikovanja stalaktita, pa još puno stalagnata, stupova, kamenica, koraloida. U toj beskrajnoj ljepoti oko nas imao sam osjećaj da smo pronašli i dotakli veliko kameno srce otoka Brača. Možete cijeli Brač obići metar po metar, a nikad ne doći tamo – oduševljen je Barilla, čija će monografija, koju je sam i grafički uredio, biti završena do kraja godine. Trenutno su na redu obilasci i fotografiranje podmorskih lokaliteta: brodoloma, amforišta, potopljenog aviona i jednog zagonetnog zvona, u čemu će mu pomoći ekipa “Mornara”.
Mislio sam da poznajem taj otok, i da će sve stati u monografiju. Ali nakon ovolike knjige, dozna san jedno – fali mi još stranica! Za Brač je malo jedan život i jedna knjiga…
Piše: DAMIR ŠARAC / Fotografija: JADRAN BABIĆ / ROBERT BARILLA
4