REAKCIJA PROF. DUŠKA KEČKEMETA NA DEŠAVANJA U GRADU SUPETRU
Poštovani,
Pregledao sam sve ove novotarije u Supetru. Na splitskim rivama ima mnogo gorih situacija, pa ipak ne mogu ni reći nešto, a rade se strahote. U nekoliko radova sam analizirao i hvalio slikovitu ljepotu naših otočkih manjih mjesta koji su uglavnom svojim prirodnim i sačuvanim graditeljskim ljepotama i sačuvanim ambijentima uglavnom odoljeli suvremenim urbanističkim nagrdama.
Supetar je jedno od najprivlačnijih malih mjesta na našoj obali, posebno za život starijeg stanovništva. Prednost mu je što mu je grad Split vrlo blizu i lako pristupačan, pa se mogu koristiti njegove zabavne, kulturne, sportske, a naročito zdravstvene usluge. Nova izgradnja nije uništila Supetar neprikladnim novim gradnjama kao ostala naša mjesta na obali. Supetar se širi jer ima pogodne položaje za širenje, ali bez inače manje prikladnih stereotipnih stambenih i poslovnih velikih građevina, nego uglavnom s manjim i skladnijim obiteljskim kućama. Kad bi se u Supetru prihvatila vožnja biciklima – kao u sjevernoeuropskim gradovima – pola privatnih automobila Supetrana (ne ostalih Bračana) moglo bi se otpisati. Ali, u Supetru je šetnja još uvijek privlačna, naročito dosadašnjim šetalištima prema zapadu. Javna parkirališta potrebno je planirati i izvoditi, ali da ne štete izgradnji mjesta, na manje istaknutim mjestima.
Novoplanirana prometnica prema zapadu vrlo je kritična. Potrebno je možda olakšati pristup lijepom supetarskom groblju, ali živi ipak imaju prednost pred mrtvima, a i mještani vjerojatno pred hotelskim gostima. Pitanje je zašto je potrebna široka (dvosmjerna?) saobraćajnica iza uvale kupališta. Žalo supetarskog kupališta naročito je lijepo, slikovito i privlačno. Glavnu privlačnost pruža mu zelena šumica borova. Bez tog zelenila, što se pruža pogledu i življenju, od pozadine kupališta do samog žala, to bi kupalište izgubilo svu svoju privlačnost.
Jednako mislim koliko je ugodno šetačima na supetarskoj rivi promatrati usidrene barke mještana, njihove ribarske sprave i prizore, organizirana sistematska privezišta ne pružaju ostalima nimalo zanimljiv ni privlačan pogled i potrebno ih je osnivati na manje svima posjećivanim položajima.
Što se tiče tehničke nagrde na krovu zapadne kuće u supetarskoj luci, ta nametljiva tamna sprava bezrazložno nagrđuje sklad čitave supetarske rive i vjerujem da bi se mogla ostvariti izvan tog odasvud viđenog položaja. Kada bi Supetar jednom umjesto stereotipnih i potpuno jednoličnih orijentalnih palmi, koje su dale zajednički monotoni pečat čitavoj našoj novoj obali, posadio druga, izvornija, hladovitija, a zimi sunčanija stabla, poput česmine, pelegrinki, murvi i sl., i kad bi se jednom možda, onoj jedinoj zgradi na središtu rive nezanimljivi krov pokrio tradicionalnim krovom kupa, vjerujem da bi supetarska riva bila, domaćima i gostima, ne posebno starinska, ali ljudima skladna i privlačna.
O Supetranima ovisi hoće li oni sačuvati sklad, ljepotu i privlačnost svoga mjesta, samim mještanima i gostima.
prof. Duško Kečkemet – biografija
Duško Kečkemet rodio se u Supetru na Braču 1923. godine. Gimnaziju je završio u Splitu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (povijest umjetnosti i kultura s klasičnom arheologijom). Od 1945. do 1949. bio je kustos u Giptoteci, (danas Gliptoteci HAZU) u Zagrebu, zadužen za suvremenu hrvatsku umjetnost. Također je bio kustos, a kasnije ravnatelj novoosnovanog Muzeja grada Splita (1950.-1979.). Organizirao je rad Muzeja, prikupljanje građe i djelomični stalni postav, nastojeći da prostori cijele Papalićeve palače pripadnu muzeju.
Priredio je 30-ak kulturno-povijesnih izložaba u Muzeju s popratnim katalozima. Objavio je nekoliko grafičkih mapa. U mladosti se aktivnije bavio i književnim radom. Detaljno je fotografirao i dokumentirao stari Split, zbivanja, skupljao slike, grafike, stare razglednice, arhivske i objavljene tekstove o Splitu, plakate i kazališne programe. Zajedno s Davorom Domančićem, muzeološki je postavio Pomorski muzej JAZU Split i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Muzej grada Trogira i dr. Napisao je vodiče Splita, Brača i Kaštela.
Stalni je suradnik i autor brojnih bibliografskih jedinica u izdanjima Leksikografskog zavoda: surađivao je u Enciklopediji likovne umjetnosti, likovnoj enciklopediji Jugoslavije, Hrvatskome leksikonu. Pisao je i objavljivao likovne kritike i prikaze izložaba u Splitu. Član je mnogih republičkih komisija i radnih tijela (Muzejskog savjeta, Zajednice muzeja, Plana muzejske mreže u Hrvatskoj), djelovao je u Društvu za zaštitu Marjana. Od 1979. do 1983. honorarno je predavao povijest svjetske i hrvatske umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu, a od 1984. do 1993. bio je redoviti profesor. Veći broj monografija i radova posvetio je povijesti Splita i njegovim javnim spomenicima. Proučavao je građu te objavljivao monografije i znanstvene radove o putopiscima, slikarima, arhitektima i arheolozima i njihovim knjigama o Splitu i Dalmaciji.
Cijelog radnog vijeka skupljao je podatke i građu o životu i umjetnosti kipara Ivana Meštrovića i o tome objavio oko 50-ak znanstvenih radova. Ukupna bibliografija D. Kečkemeta obuhvaća oko 50 knjiga, 150 znanstvenih radova i 1000 popularno-znanstvenih radova, enciklopedijskih napisa, likovnih kataloga i prikaza izložaba. Njegova cjelovita bibliografija objavljena je u izdanju Kulturne baštine 1997., a dopunjeno izdanje u separatu Kulturne baštine br. 32, 2004. godine. Nagrađen je Godišnjom nagradom grada Zagreba, Godišnjom nagradom grada Splita, Nagradom za životno djelo grada Splita i Nagradom Francuskog ministarstva kulture.
Zvanje: profesor povijesti umjetnosti / Znanstveni stupanj: doktor humanističkih znanosti / Stručno djelovanje: muzejski savjetnik
1
