DONACIJA / Split 09.09.2013.
Dječje igračke obitelji Kovljanić (Kovljaneo)
Zaklada “OTOK BRAČ – negdje između mora i zvijezda” primila je još jednu vrijednu donaciju iz ostavštine obitelji Kovljanić (Kovljaneo). Radi se o dvije vrijedne dječje igračke, kojima je dosadašnja kolekcija nadopunjena predmetima koje su koristili najmlađi članovi ove stare bračke plemićke obitelji. Donator je želio ostati anoniman.
Prezime Kovljanić u bračkim dokumentima
PROJEKTNO ISTRAŽIVANJE: ZAKLADA “OTOK BRAČ – NEGDJE IZMEĐU MORA I ZVIJEZDA” / HRVATSKO RODOSLOVNO DRUŠTVO “PAVAO RITTER VITEZOVIĆ”
OBITELJ KOVLJANIĆ je među rijetkim hrvatskim plemićkim obiteljima čiji su se članovi pobrinuli osigurati praćenje slijednosti, tj. kontinuiteta plemićkog naslova još od 11. stoljeća, i prije pojave staležnika i župnih matica. Nažalost, ovi su dokumenti izgubljeni, ili napustili naše prostore tijekom iseljavanja, i izvor na koji se možemo pozvati je živući izvor čija je prabaka bila udana za jednog člana obitelji Kovljanić u 18. stoljeću i dokumenti su za njenog života još postojali. Prva potvrda plemićkog naslova obitelji Kovljanić prema ovom izvoru dodijeljena je 1077. godine od hrvatskog kralja Zvonimira, zatim je plemićke povlastice potvrdio hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I, zatim hrvatsko-bosanski kralj Tvrtko I 1390. te naposljetku hrvatsko-ugarski kralj Ladislav Napuljski 1403. godine. Obitelj Kovljanić bila je dio Vijeća plemenitih okupljenog oko bračkog kneza, i kao takva sudjelovala u svim odlukama važnim za kulturni, crkveni i gospodarski život otoka, pa tako i u pitanjima potraživanja i vraćanja posjeda crkvenim redovima i zajednicama, kao što je to slučaj sa benediktinskim samostanom iz Povlja i Povaljskom listinom u kojoj se spominju “brački plemići na čelu s knezom”. U župnim maticama u Škripu, prezime Kovljanić spominje se prvi puta 1628. godine. Poznata je i godina rođenja pjesnika Ivana Kovljanića (prema nekim izvorima 1594. a prema drugim 1595.), kao i godina i mjesto smrti (1674. Split). U obitelji Kovljanić bilo je dosta svećenika kroz nekoliko generacija. Tako se spominju Nikola Kovljanić (1579. kapelan u Škripu), Juraj Kovljanić iz Škripa (rektor župe u Sutivanu 1644. / pokopan u kripti sv. Dujma u Splitu), Oktavijan Koviljaneo bio je rektor župe u Bobovišćima (1697.-1713.). U župnim se maticama tijekom povijesti spominje prezime Kovljanić u hrvatskim i latiniziranim oblicima: kapetan Kovljanić (od g. 1692-1625.), Covlianeo dolazi nekoliko puta (od g. 1641.-1741.). U popisu bračkog plemstva (g. 1657.) dolazi prezime Covglianei (g .1637.), “Sindicus Brachie“ je Niccolo Covglianich. U pučiškim župskim knjigama spominje se (g. 1634.) Koviljanić, u postirskima (g. 1632.) također Koviljanić i (g. 1738.) Covglianei, u dolskim Covglianeo (g. 1707.) i Covglianeus (g. 1702. / uvijek s napomenom iz Škripa). Postojali su i Kovljanići pučani, pa je tako među pučanima bračke galije iz Škripa zabilježen Gregorij Kovljanić. Obitelj Kovljanić s otoka Brača pripada hrvatskom “rodu rodovskom”, odnosno hrvatskom praplemstvu čiji patronim možemo slijedno pratiti do prapovijesnog Mitanskog kraljevstva, te kao takvo etnogenetski spada među stotinjak najstarijih patronima u svijetu.
Tijekom drugog dijela istraživanja obiteljskog stabla na Braču, kao izvore obuhvatit ćemo župne matice i staležnike, katastarske dokumente, podatke sa mikrofilmova pohranjenih u Hrvatskom državnom arhivu u Zadru, Splitu i Zagrebu na kojima se nadamo naići na trag starih putnih isprava koje su namjenski izdavane u vrijeme kad nije bilo župnih matica niti osobnih dokumenata, heraldičke podatke iz indeksarija hrvatskog plemstva i Hrvatskog plemićkog zbora i još neke druge izvore koji će nam dati kompletnu sliku rodoslovlja, grananja i migracija ove obitelji kroz povijest.
3
