SLOBODNA DALMACIJA / ČETVRTAK 04.03.2010.
LJEPOTE PRIRODE – NAPUŠTENI BRAČKI RUDNIK BITUMENA BLIZU ŠKRIPA, KOJI KRIJE FASCINANTNE PRIZORE, MOGAO BI POSTATI TURISTIČKI MAMAC
Minjera bi još dugo ostala neprimjećena da je u sklopu istraživanja za dosad najdetaljniju monografiju Brača nije “oživio” njezin autor Robert Barilla. Tko bi mogao i pomisliti da se u lancu opasnih prokopa i kanala, slijepih uličica i jezeraca s pitkom vodom, ispod zemlje u mrklom mraku, i sve to na niti 15-ak minuta vožnje od Supetra, krije ljepota nazvana Dvoranom lijepih siga. Grupica od desetak sretnika koji su je u posljednjih desetak godina posjetili, ne krije kako ta povelika soba s kraja krajeva Minjere, napuštenoga bračkog rudnika bitumena smještenog nedaleko od Škripa, krije raznovrsne oblike kakve samo netaknuta priroda može stvarati.
Zadnji put istražena
Minjera slovi i kao jedno od tri dobro očuvana najstarija hrvatska nalazišta pakline. Sastoji se od tri rudarske jame, od kojih je glavna Stara jama, dok su ostale dvije istražni potkopi. Barilla je na spominjanje rudnika naišao još u “Gazzeti di Zara” iz 1843. godine. Proizvodi iz Minjere su 1855. godine bili izloženi na pariškoj izložbi, gdje su privukli veliku pažnju. Zadnje istraživanje Minjere u cilju ponovne eksploatacije obavljeno je još 1967. godine. Zadnje istraživanje Minjere (drugi naziv za Staru jamu) u cilju ponovne eksploatacije obavljeno je još 1967. godine i vjerojatno bi još dugo ostala neprimijećena da je u sklopu istraživanja za dosad najdetaljniju otočnu monografiju “Otok Brač – negdje između mora i zvijezda” nije “oživio” autor Robert Barilla.
U pomoć je pozvao bračke speleologe iu Društva Profunda, a potom u šetnju kroz prokope, u kojima se tijekom 18. stoljeća vrlo aktivno izvlačio bitumen, odveo Ivana Cvitanića, direktora TZ Supetar. Dvije mlade mudre glave brzo su shvatile kako Minjera nudi veliku turističku mogućnost.
– Prolazak kroz stari rudnik, na čijim se zidovima još uvijek mogu vidjeti nakupine bitumena, nemoguć je bez stručnog vodstva i adekvatne opreme. Za avanturiste je zapravo i za život vrlo opasan, jer jama krije mnoštvo isprepletenih kanala, kopanih u živoj stijeni, prirodnih kaverni od kojih su neke pune vode, urušavajućih slijepih hodnika, nezaštićenih prolaza… Kralježnica Minjere je glavni vijugavi prolaz koji od početka do kraja ima nagibnu razliku od 40 metara – kaže Barilla pojašnjavajući i kako je glavni dug 300 metara, a sa svake strane ima pet do šest odvojaka iste takve dužine.
Impresivna proširenja
Minjera je impresivna od samog ulaza, strme i sjenovito-vlažne kosine, što posjetitelja uvlači u otvor, u kojemu već za desetak metara nastupa najmrkliji mrak. Bez opreme se u njoj ne može uživati u pogledu na divotu kamenih ukrasa u hodnicima kao i dvama rudničkim proširenjima. Jednom od njih površina je 5 puta 20 metara, a drugom, koji se nalazi na jednom od hodničkih krajeva, i vrlo ljubomorno čuva, čak 45 puta 20 metara.
– Impresivno je to zdanje u svakom pogledu koje, naravno, treba, usprkos planovima o turističkoj eksploataciji, zaštititi od bilo kakve devastacije. Ne samo veličanstvenu Dvoranu lijepih siga, u kojoj doslovce zanijemite od ljepote pri pogledu na stalaktite, stalagmite, saljeve, kamenice i koraloide, nego i svu silu prokopa, rezervoara pitke vode kao i trude rudara koji su jednom davno iz zemlje izvlačili sirovine – kaže Robert Barilla, kojega s pravom nazivaju jednim od vitezova bračke baštine.
Piše: TANJA ŠIMUNDIĆ BENDIĆ / Fotografija: DAVOR CVITANIĆ , ROBERT BARILLA
1
