SLOBODNA DALMACIJA / SUBOTA 12.05.2012.
ČUDO PRIRODE – ROBERT BARILLA, VITEZ OTOČNE BAŠTINE, SNIMIO JE NEVJEROJATNE PRIZORE TIJEKOM EKSPEDICIJE NA POSTIRSKO-DOLSKOM PODRUČJU 60 METARA POD ZEMLJOM
Nisu stari Bračani pričali bajke kad su tvrdili da se ispod tla kojim hodaju pruža nevjerojatan svijet tame prepun špilja i dubokih jezera. Njihovim hladnim vodama, tvrdili su, čak i brodice mogu ploviti.
Kaptaža K2 – izolirani ekosustav
Jezera su uokvirena visokim glatkim liticama koje se strmo obrušavaju u vodu. U prošlom se stoljeću iz tih jezera crpila pitka voda sustavom cijevi položenih u umjetno izgrađene tunele – kaže Barilla. Bili su u pravu. Duboko ispod dolskoga polja, na dubini od 60-ak metara, krije se nevjerojatan splet jezera prepunih slatke i bočate vode, uokvirenih strmim liticama, što su ih rijetki vidjeli. Oni koji su ušli u umjetno iskopane duge tunele, a potom zaronili u jezera, ostali su zapanjeni neviđenom ljepotom bračkog podzemlja. Slobodna Dalmacija eksluzivno predstavlja fotografije koje je tijekom dviju ekspedicija na postirsko-dolskom području snimio Robert Barilla, poznat i kao vitez bračke baštine. On i njegovi prijatelji iz speleološkog društva “SO Profunda” te nekolicina eminentnih hrvatskih speleologa, predvođenih Brankom Jalžićem, ronili su u mračnim dubinama najveće akumulacije. Iz tih kaptaža, kako se stručno zovu podzemna jezera, desetljećima su se Postira, Splitska, Supetar, Mirca i Sutivan opskrbljivali pitkom vodom. S dolaskom tekuće vode iz Cetine, jezerska je krenula svojim prirodnim tokom, prema moru.
– Na to što smo naišli u kaptaži fascinantno je, nevjerojatno, doslovce jedinstveno – oduševljen je Barilla, utemeljitelj Zaklada “OTOK BRAČ – negdje između mora i zvijezda”, inicijator istraživanja kaptaže K2 u blizini Dola. – Jezera čiju dubinu nismo mogli odrediti pri prvom ulasku uokvirena su visokim glatkim liticama koje se strmo obrušavaju u vodu. Poslije smo izmjerili dubinu do 30-ak metara. Koliko god pokušavali, ni najjačim baterijskim lampama nismo uspjeli uočiti njihov vrh. U prošlom se stoljeću iz tih jezera crpila pitka voda sustavom cijevi položenih u umjetno izgrađene tunele, te se potom odvodila cijevima prema sjevernim otočnim naseljima. Sva ta silna voda je kišnica koja se nekim svojim putevima kroz tlo slijeva u kaptažu. Ostali smo zapanjeni nevjerojatnom ljepotom skrivene prirode, posebnim, izoliranim ekosustavom koji se formirao nakon 40 godina nekorištenja. U toj silnoj tišini živora biospeleolozi su pronašli dva nova otočna endema – kazuje Barilla opisujući nevjerojatan tajnu podzemni svijet u našoj blizini.
Kako li su ljudi s takvom preciznošću pogodili mjesti na kojem je trebalo kopati tunele? Kako su znali kojim smjerom krenuti do prirodnih akumulacija? Pitanja su to koja su u razgovoru o kaptažama postavljali i ostali članovi ekspedicije, speleolozi iz “SO Profunde”, Postirani Davor Cvitanić i Pero Antunović. I oni su oduševljeni prizorom. Jednom su do kaptaža došli tunelima koji su bili posve prirodni, suhi. Taj je scenarij uobičajen za ljeta, u razdobljima suša. Drugi su put do jezera došli u ronilačkim odijelima jer je voda gotovo posve preplavila tunele. Odgovore na naša, ali i njihova pitanja daje Barilla.
Angažirali rašljara
VODOOPSKRBA I NAVODNJAVANJE – Kaptaža K2 je posebna rezerva vode koja pokriva 10 posto količine potrebne Braču. Ako bi zbog nekog razloga u pitanje došla opskrba vodom iz Cetine, voda iz kaptaže, s postojećim sustavom cijevi, mogla bi poslužiti za vodoopskrbu – tvrdi Tonči Trutanić, direktor “Vodovoda Brač”.
– No, ta bi se voda teško sada mogla koristiti za navodnjavanje polja. Problem je što su sve postojeće cijevi i crpke na razini mora, pa bi bilo teško bez novih uređaja dovesti vodu do polja na visinama. Nizvodno bi još nekako išlo, no prema gore, gdje su maslinici, vrlo teško. Taj bi projekt zahtijevao energiju, novac, upravljanje sustavom velika ulaganja, pa se neizostavno postavlja i pitanje iskoristivosti investicije – objašnjava Trutanić.
– Doznao sam da su prije kopanja tunela inicijatori projekta angažirali rašljara. On im je detaljno predočio gdje trebaju kopati i kojim putem ići. Da nije bilo tako, tko zna koliko bi rupa u zemlji i tunela morali iskopati da pronađu vodu na takvim dubinama. Ulaz u kaptažu je na području postirskog polja, na putu prema Dolu. Nalazi se u vertikalnom tunelu s ugrađenim strmim željeznim ljestvama koje se oštro spuštaju u tlo. Iz proširenja potom idu dva tunela, jedan prema istoku i drugi prema zapadu, i oni vode do jezera. Osim najveće kaptaže, postoji i nekoliko manjih, također punih vode – skicira nam Barilla.
Prvotni cilj Zaklade kojoj je na čelu jest očuvati baštinu otoka preko niza društveno korisnih projekata. Budući da je kaptaža K2 postala bitan dio bračke geološke baštine, Zaklada će kaže Barilla, inzistirati na njezinoj zaštiti. Istraživanja su među ostalim, bila usmjerena i na mogućnost eksploatacije golemih količina postojeće pitke vode koja se u kaptažama zadržava kao u velikom prirodnom bazenu. – Nedopustivo je da plantaže u okolici Dola i Postira imaju problem s navodnjavanjem, a goleme količine vode u kaptaži K2 stoje neiskorištene. Nije puno bolja situacija ni u ostalim dijelovima otoka. Svako mjesto na Braču ima svoj pjover, lokvu, gustirne, koje su dolaskom vodovoda uglavnom prepuštene zaboravu. Žalosna je činjenica da se voda iz najveće bračke akumulacije, Nerežiških voda, koristi samo manjim dijelom kao industrijska voda, dok najveći dio ostaje neupotrebljen. Otok nam je dao dva velika bogatstva, kamen i vodu, a mi smo im s vremenom postali loši gospodari – upozorava Barilla na veliki brački problem – nekorištenje vodnih resursa, što rezultira sušenjem i propadanjem raznih kultura, posebice maslina, nestašicom maslinovog ulja, zbog čega njegova cijena raste na više od 100 kuna… A za to vrijeme silna neiskorištena pitka voda neometano i tiho odlazi u more.
Piše: TANJA ŠIMUNDIĆ BENDIĆ / Fotografija: ROBERT BARILLA
2