SLOBODNA DALMACIJA / PONEDJELJAK 21.11.2011.
ZASLUŽNI VITEZ – VAD PRIHVATIO IDEJU KOJA JE STIGLA S BRAČA, INAČE RODNOG OTOKA POZNATOG SLAVODOBITNIKA IZ 19. STOLJEĆA
USPOMENA I DRUGIMA – Upravni odbor prihvatio je odluku o spomen-ploči Nikoli Ceriniću, ali bi svakako trebalo na sličan način obilježiti i ostale znamenitosti i zaslužne članove iz alkarske povijesti. To treba osmisliti i pripremiti – kaže dr. Stipe Jukić, predsjednik VAD-a. Najtrofejniji alkar u pisanoj povijesti Sinjske alke Nikola Cerinić s nedostižnih 12 slavodobitničkih plamenaca bit će prvi kojemu će Viteško alkarsko društvo podići spomen-ploču na kući u kojoj je živio. Kroz alkarsku povijest ima na desetke znamenitih pojedinaca zaslužnih da se postavi obilježje na kućama u kojima su rođeni ili su tu živjeli. Ta je ideja davno prisutna među Sinjanima, ali unatoč povremenim poticajima, do realizacije nikada nije došlo. Sada je, neovisno o Sinjanima, ta ideja stigla s Brača. Ali samo za Cerinića jer je najtrofejniji sinjski alkar rođeni Bračanin.
Inicijativa da se obilježi kuća u kojoj je u Sinju živio Nikola Cerinić došla je iz zaklade “OTOK BRAČ – negdje između mora i zvijezda” upravitelja Roberta Barille.
– Radeći na monografiji Brača naišao sam na podatak o Nikoli Ceriniću. Uspostavio sam kontakt s Viteškim alkarskim društvom i došao u Sinj gdje mi je gospodin Ivo Dalbello dao sve podatke o Ceriniću kojima raspolaže alkarska udruga i pokazao mi kuću u kojoj je živio najtrofejniji alkar. Ja sam na Braču našao dobre ljude koji su spremni osigurati sve troškove za izradu i postavljanje spomen-ploče u Sinju, ali i spomen-ploče u Cerinićevoj rodnoj Splitskoj – kaže Barilla.
PODRŠKA IVE DALBELLA – Inicijativu posebno podržava Ivo Dalbello, jedan od najvećih poznavatelja alkarske povijesti i sadašnji član Časnog alkarskog suda. To bi trebao biti dugoročni projekt. Prema prijašnjim idejama, najprije bi se obilježile rodne i(li) stojne kuće najpoznatijih ili najtrofejnijih članova VAD-a, po kriterijima koji bi se prethodno utvrdili, a onda bi se to radilo za sve ostale. Tako bismo postigli dvije stvari. Na jednoj strani odužili bi se zaslužnima kroz povijest Alke, a s druge strane Alci kao našemu najpoznatijem brendu dali bismo posebnu dimenziju, vjerujem naročito atraktivnu turistima i drugim posjetiteljima Sinja – kaže Dalbello.
Nikola Cerinić rodio se u Splitskoj 23. kolovoza 1844. godine. Njegov otac Ante, trgovac došao je u Sinj kada je Nikola imao četiri godine. Po tadašnjim alkarskim propisima članovi alkarske udruge mogli su biti samo domicilni stanovnici, a domicil se stjecao nakon 20 godina neprekidnog prebivališta u alkarskom kraju (Danas se “domicil” stječe kroz “zavičajnost” najmanje četiri generacije po muškoj lozi, op.t.p.). Tako je Nikola 1867. godine stekao pravo postati alkar. Nadmetao se na 32 alkarske proredbe pri čemu je 12 puta bio slavodobitnik. Posljednje tri Alke osvojio je u nizu, 1897., 1898. i 1899. godine sa sva tri pogotka “u sridu”. Za vrijeme sudjelovanja u alkarskim nadmetanjima 19 godina obnašao je dužnost alaj-čauša.
Ostalo je upamćeno da se među alkarima i drugim Sinjanima spominjalo kako je Cerinićevo koplje posebno, da poput “kalamite” privlači alkarsku metu, da može pogoditi “u sridu” kada mu se prohtije te da mu u tome pomaže i njegov konj. Budući da su takvi prigovori došli i do samog Cerinića, on je zatražio da mu se daju drugo koplje i drugi konj. Nakon što mu je udovoljeno, kaže usmena predaja zabilježena nedugo poslije Cerinićeve smrti 30. lipnja 1910. godine, najtrofejniji alkar napravio je pravo čudo – trčao je četiri puta i sva četiri pogodio “u sridu”!
Osim što je bio najtrofejniji alkar Nikola Cerinić izvrsno je svirao klarinet te je bio kapelnik Općinske glazbe i učitelj mladih glazbara.
Niz slavodobitnika
Poslije Cerinića među prvima bi, vjerojatno, spomen-obilježja dobili vojvode Vicko Buljan koji je donio prvi poznati alkarski statut iz 1883. godine, vitez Petar Tripalo, domaćin caru Franji Josipu 1875. za čijeg je gradonačelničkog mandata dovedena voda na fontanu Petrovac, Vicko Grabovac koji je dužnost vojvode obnašao prije 2. svjetskog rata te od poratnih vojvoda Peko Bogdan, Vice Buljan i Bruno Vuletić. Od alaj-čauša među prvima bi vjerojatno trebali biti Stipe Milun, alkar od 1906. do 1950. godine, i Frano Bareze Šore, koji je još u najljepšim sjećanjima jer je među alaj-čaušima postao nedostižna “mjerna jedinica”. Ne bi se podizala obilježja samo znamenitim članovima VAD-a iz samog Sinja već cijeloga alkarskog kraja.
Piše: TONI PAŠTAR / Fotografija: JOŠKO PONOŠ / CROPIX
1
